NOVLJANSKI NARODNI OBICAJI

M E S O P U S T

Primorski grad Novi Vinodolski uspio je sacuvati iskljucivo usmenom predajom,

neke prastare obicaje. Jedan segment tih narodnih obicaja, najbucniji, najveseliji

najneposredniji ,odvija se svake godine na prijelazu iz zime u proljece .

"Po obicaju i navadi staroj" uz "bubanj i muziku" ispocetka necujno i

neprimjetno zatim sve glasnije i veselije uvlaci se nas NOVLJANSKI MESOPUST u

nase kuce. Tako se vec stoljecima rada i pojavljuje svake godine novi mesopust.

Tesko je utvrditi njegov pocetak ali usmena predaja kaze da je stariji i od

VINODOLSKOG ZAKONA tj. 1288 godine.

Mi Novljani sa ponosom kazemo: "ovako je mesopusni obicaj obavljal moj otac,

moj ded i si moji stariji, pa necu ni ja prekinut tu visoku, oku ugodnu, a srcu dragu

uspomenu na slavnu proslost moga grada. A od kuda je taj NOVLJANSKI MESOPUST?

Nema ni krsnog lista niti novljanske domovnice, a ipak je NOVLJANSKI.

Usmena predaja kaze: U davna vremena zivio je u okolici Novog neki silnik,

tiranin, haraclija koji je pustosio naš Grad i okolicu. Tko zna koliko je dugo trajala ta

tiranija, dok nije jednog dana uspjelo narodu novljanskomu uhvatiti silnika, osuditi ga,

objesiti i rijesiti se zla, sto je popraceno veseljem, pjesmom i igranjem kola.

Obljetnicu takve velike pobjede nad zlom trebalo je obiljeziti i proslaviti.

Umjesto tog smaknutog silnika , na tim obljetnicama narod bi napravio lutku od slame

- MESOPUSTA - i na toj lutki ponovo iskalio sav bijes za nedjela i zlo, koje bi Grad

zadesilo u protekloj godini.

Tako predaja kaze, a narod je oko toga ispleo slozenu pucku dramu, koja je

usla u zivot i krv novljanskog puka. I tako je obicaj upleo u svoje zivljenje.

Mesopusni obicaj pocinje sa prvim cetvrtkom , a zavrsava na cistu sredu - pepelnica.