NOVLJANSKA NARODNA NOSNJA

Karmenka Butorac rod. Mrzljak

Novljanska narodna nosnja pravi je dragulj u niski nase bastine. Cuva se

ona, kako i dolikuje pravim vrijednostima, u staroj skrinji sanjajuci doba kada

je bila jedina i iskljuciva odjeca ovog prostora. Probudi je samo povremena

skripa starog kracuna kad treba izaci na svijetlo dana da bi svecanost

trenutka ucinila jos ljepsom. Naime, prezivio je samo svecani dio odjece, dok

onaj radni i dalje spava na dnu skrinje ili krasi prostore etnografske zbirke

novljanskog muzeja svjedoceci o vremenima sto se mijenjaju a s njima i ljudi

i njihova ponasanja .

MUŠKA NOSNJA

LJETNA je platnena bijela a sastoji se odkošulje i hlaea. To je široka,

prostrana odjeaa koja ne sputava eovjeka u radu i ne izaziva pojaeano

znojenje.Košulja se nosi izvan hlaea ,koje nemaju poruba vea završavaju

kisticama (resicama tkanine od koje je nošnja sašivena ). Rukavi pod

pazuhom imaju laticu eetvrtasti dodatak ), a i nogavice su njome spojene.

Odjeaa nema puceta vea zatezanjem svianjaka ( vezica ) drži se uz tijelo.

U struku je praaa (remen ),a glavu pokriva rapein ( crvena dinarska kapa ),

a na nogama debele earape i kožni opanci .

ZIMSKA je pak nošnja složena od prostrane bijele platnene košulje s laticom

pod pazuhom. Nema ovratnika vea se zakopeava evrsto uz vrat .Hlaee su od

bijele eoje ukrašene trakama , vrpcama u boji. Nogavice su uske da bi ušle u

debele earape, a onda u kožnate opanke. Košulja se uvlaei u hlaee, a o

struku je kožni pojas. Na prednjoj strani je širok oko 10 cm.U toj širini su

procijepi koji mogu poslužiti kao džepovi.Na pole?ini su mu prolazi za širinu

muškog remena na koji se ovo natakne i na le?ima zakopea. Pleaa ae od

hladnoae štititi crveni, plavi , ili zeleni lajbek (prsluk) što se na prsima kopea

"zlatnim" metalnim pucima. Na prednjici prsluka je ures od ukrasnih vrpci.

Za jaee zime preko svega oblaei se dolamica ili dolama, kaput od sme?e eoje,

a može se zatvoriti vrpcama što rese lijevu i desnu stranu prednjice. Na glavi

je kapa od eoje crvene boje eije su strane od crnog krzna i mogu se spustiti

na uši ako zatreba. Zimzelena graneica krasi kapu i lijevu stranu prsluka.

Ova nošnja podsjeaa na uskoeku što nije nikakvo eudo kad povijest i naše

junaeke narodne pjesme govore o druženju Novljana i Senjskih uskoka u

obrani svojih prostora. Vrijeme teee, odnosi u zaborav i donosi novine, ali

ljubav za tragove predaka sigurno ae se još dugo nositi s okrutnošau brzine

novog naeina življenja.Danas još kolo ponosno igra okiaeno mladošau u

nošnji, vijore "prhalje" na buri "koja grmi", ali igra i srce starijih koji gledaju

ovu ljepotui šapau : "Nece kolo umrit"

ŽENSKA NOŠNJA

prof. Dusanka Piskulic

Prekrasna je naša narodna ženska nošnja u svojim trobojnim tonovima

s malo "male gore" u prsima. Vitku figuru i najpunije ženske osobe eini

stegnuti "kas" koji podiže grudi, naglašava struk obgrljen "kurdelun" koja

se veže na "fijok" s lijeve strane a na desnoj bijeli se eipkasti "rupcic" na

bogato nabranoj i dugoj "mezulanki" obrubljenoj na dnu uskom trakom

ispod koje proviri bjelina eipkaste podsuknje i earapa na nogama

obuvenim u "natikaee" ili danas obiene crne cipele.

Poput cvijeta iz vaze izranja iz kasa bjelina ženske košulje širokih

rukava s bogatom eipkom oko šake i vrata ukrašenog niskom koralja.

Na glavi rubac kao toeka na "i", snježne bjeline s eipkom na krajevima,

seže do struka gotovo prekrivajuai "žabice" na kasu od kojih se do dna

mezulanke spuštaju dvije trake. Elegantno i ukusno, a dostojanstveno i

ponosno držanje nalaže sama nošnja kojoj ne priliei sagibanje ni sjedenje.

OBLACENJE NOVLJANSKE NARODNE NOŠNJE

Potrebna nam je pomoc druge osobe da bi se lakse i bolje uredili.

Kad smo sve pripremili i treba se obuci pocimamo od carapa, cipela,

da se kasnije ne moramo sagibati , zatim oblacimo podsuknju, pa

kosulju na koju dolazi kas. Moramo lagano izvuci rukave i nategnuti

kosulju u struku. Sada preko glave oprezno prebacujemo mezulanku

pazeci na kurdele kasa koje izvucemo van.

Oko struka vezemo "kanicu" ili kurdelu koja na lijevoj strani

zavrsava masnom a na desnu stranu pricvrstimo bijelu cipkastu

maramicu. Izravnamo rukave, ispravimo nabore, stavimo koralje oko

vrata , "bati" na usi, grancicu male gore na prsa, pogledamo da li je

sve uredu i na svom mjestu, koristimo iglice ako treba negdje nesto

popraviti i spremni smo za pokrivanje rupca. To ne cinimo sami ali

je dobro znati kako bi mogli pokriti jedni druge. Bijele rukavice i

svilene ili najlon carape kao i cipele sa visokim potpeticama izoblicuju

stari "propis u nosnji".

POKRIVANJE RUBCA

Najprije na pola preklopiti rubac i sredinu toeno prisloniti na zatiljak

.Lijevu stranu pustiti niz rame a desnu prebaciti preko glave pazeai

da se odmah pritisne desno uho pa oko glave na lijevo uho a kosa

ostaje ispod zategnuta i poeešljana na razdjeljak.

Sada dolazi prva iglica kojom se love (spajaju) dvije strane rupca

i zatim dalje nastavljamo lijevom stranom pazeai na rubove, pogotovo

kod uha, te prebacimo rubac uredno preko glave na desno uho i evrsto

stegnemo nisko na zatiljku drugom iglicom. Osoba kojoj stavljamo

rubac stalno pritišae vrhovima prstiju rubac na ušima o eemu ovisi

evrstoaa i uspješnost pokrivanja. Nakon druge iglice prilazimo

formiranju "kape", izravnamo širinu rupca, odredimo visinu rupca,

stavljamo treau iglicu visoko na zatiljku preklapajuai širinu rupca na

dolje pazeai na sredinu lica. Nešto niže spajamo rubac evrsto još

jednom iglicom. Rubac aemo evršae pokriti duže ae stajati na glavi

ako smo dobro držali i ako nam kosa nije upravo oprana.

Posebno je važno glaeanje i štirkanje rupca. Rubac se štirka

samo na krajevima gdje je eipka, zatim se lagano namota, pusti,

osuši i glaea po dužini pa slaže najprije na pola, pa opet na pola,

a onda tako lijepo izglaean i preklopljen na eetvero spremno eeka.

Kazalo pojmova